Probudimo našu svjesnost i svjesnost naših najmilijih konkretnim primjerom iz života:

Eto baš prije nekog vremena, promatrala sam jednu vrlo dobro poznatu situaciju iz tuđeg djetinjstva, pa tako između ostalog sjetih se i svog vlastitog.
Naime, dijete se nesmotreno udarilo u trosjed jer je željelo brzo do svoje loptice, i naravno u tom trenutku udarca počelo je plakati..

Kako biste vi reagirali u ovakvom slučaju?

Često neki roditelji u takvim slučajevima tješe dijete na način da počnu „tući“ komad namještaja, predmete koji su „udarili“ djecu i slično“ upotrebljavajući pri tome rečenicu „zločesti ormar“ itd.. Time nastoje  odvući pozornost djeteta od trenutnog događaja, kako bi dijete što prije prestalo plakati.
Naravno, da ne želimo gledati tužno dijete, i naravno da ga želimo što prije utješiti, to je sasvim razumljivo.

No, što smo time postigli?

Sjetimo se koliko puta djecu upozoravamo pri njihovom odrastanju: pazi da se ne udariš u zid, ormar, nemoj brzo trčati da ne padneš, nemoj se prejako ljuljati da ne padneš s ljuljačke..itd.

Što se tada događa?

U većini slučajeva, ko što nam je već poznato, upravo gore navedena situacija s početka ove naše priče. Dijete padne razbije nos, koljeno ili štoveć, a mi završimo udarajući predmet krivnje, usmjerujući svoju i djetetovu ljutnju na ono „nešto“, zbog čega je naše dijete palo i ozljedilo se.

Što time činimo?

Time konkretno otvaramo mogućnost otklona svojoj djeci od odgovornosti, jer prebacujemo krivnju na ono nešto što je krivo za naš pad, udarac, nezgodu.
A na koji način može biti kriv ormar? On uvijek stoji na istom mjestu. Ormar nije trčao za djetetom i gađao ga u nogu.
Kako je zid kriv? On je sagrađen tamo gdje jest i nije se micao od svoje izgradnje.
Kako je ljuljačka kriva? Pa ona se ne ljulja sama od sebe.
Prema tome, takvim našim naizgled bezazlenim reakcijama podupiremo nesvjesnost u odnosu na postupke naše vlastite djece..
Istina jest da će ono možda brže prestati plakati u situaciji u kojoj ćemo mi odmah početi tući „zločesti ormar“ koji nam je udario dijete..
No, istovremeno ćemo stvoriti savršen preduvjet u kojem će naše vlastito dijete uvijek okrivljavati nekog drugog za ono što je samo učinilo..

Stoga, nema nam druge no zagrliti svoje dijete, pružiti mu utjehu i skrenuti mu pozornost na preuzimanje odgovornosti za sve svoje postupke..kako loše, tako naravno i na one dobre..
Sretno nam svima nama u toj zahtjevnoj i nimalo jednostavnoj zadaći!

Veliki utješni zagrljaj svoj dječici pri učenju i svim roditeljima na predanom usmjeravanju svoje dječice u ljubavi, toleranciji, miru i strpljivosti,

	Šalje od srca,   Vaš Barbiel