Prapočetak moje zamisli kada bolje razmislim se pojavio još u doba mojih srednjoškolskih dana, kada sam sa svojom najboljom prijateljicom sjedeći na kavi poslije naših dramskih radionica u ZKM-u razmjenjivala misli o svojoj želji da radim s djecom i da otvorim svoj vlastiti studio ili nešto slično kojem bi osnovni zadatak bio razvoj dječje kreativnosti kada budem velika.
Nakon toga sam završila Pedagošku akademiju, no život me odnio u jednom drugom smjeru, i ta moja početna ideja i zamisao je bila stavljena na čekanje.

Tijekom tog perioda „čekanja“, svakodnevni život mi je ipak cijelo to vrijeme slao dječicu s kojom sam intenzivno provodila svoje vrijeme. Tako sam im organizirala rođendanske proslave, zabave, vodila ih u kazalište, muzeje, na izložbe, galerije, izlete..
Svuda oko mene bila su djeca, i s njima sam uvijek najbolje, najotvorenije i najiskrenije mogla komunicirati.
A s obzirom na svoju veliku ljubav prema stranim jezicima i svojoj jezičnoj edukaciji od najranijih dana, oduvijek me fascinirao susret s bilingvističkom djecom koja su bila djeca roditelja različitih jezičnih skupina pa su bez problema bila u mogućnosti paralelno komunicirati na dvama jezicima ili ponekad čak i na tri..
Tako se rodila ideja o bilingvističkom radu s djecom.
Ostalo se nadograđivalo kroz moje slobodno vrijeme koje sam u većini slučajeva provela baveći se raznoraznim sportskim i kulturnim aktivnostima, putujući po svijetu, promatrajući svuda oko sebe djecu i njihove obitelji.
Promatrala sam život svih tih obitelji, koje su polazišna točka svakom djetetu, i koja mu je nužna potreba kao osnova svega što će ono samo danas sutra početi živjeti. Iz obitelji učimo što je ljubav, tolerancija, potpora, povjerenje, i bezuvjetnost.
Naravno, to sve učimo i kroz sustav i sistem, jedino što kroz sustav i kroz odrastanje nismo u mogućnosti od sustava dobiti ljubav i razumijevanje, to ipak dobijamo samo u našim obiteljima..

Tako sam poželjela da sva svoja iskustva mogu objediniti u jedno..ljubav prema djeci, jezicima, i sve svoje spoznaje prenijeti djeci kako bi se lakše i bezbolnije suočili sa životom, a ipak na tom putu ostali vjerni sebi i svom srcu.

No, prije nekoliko godina, kada sam o tome ponovo počela razmišljati, nisam imala uopće ideju od kuda bih krenula.
Uz mene je cijelo to vrijeme bio glas moje najbolje prijateljice, u podsvijesti, koja me je poticala da je sve moguće i da ako radimo ono što volimo u životu, u tome ćemo i uspjeti, bez obzira na okolnosti.

Onda sam se sjetila djece...u svakodnevnoj komunikaciji s njima naučili su me da njima ništa nije nemoguće, da sve mogu, da sve žele, i da svojim otvorenim srcima doista otvaraju sva vrata koja se trebaju otvoriti..

I tako je u nastao Barbiel..

On je raširio svoja anđeoska krila prema meni i svakodnevno me uči da i ja slobodno širim svoja krila..

Dopustite i Vi sebi da Vas Barbiel ponese u širenje Vaših krila, i letite slobodno kroz život kao i Vaša dječica..u ljubavi prema sebi i prema svemu oko sebe..